Osnovna škola Ivo Kozarčanin Hrvatska Dubica

Glumačka družina učenika naše škole, sastavljena od krizmanika župe Presvetog Trojstva i pod vodstvom vjeroučitelja Hrvoja Zadravca u nedjelju, 12.5. 2013. na poziv vlč. Branka Koretića, gostovala je u župi Pohoda BDM  u Sisku  gdje je izvela predstavu Luka & Borna . Predstava je s oduševljenjem primljena kod vjernika koji su nagradili naše mlade glumce velikim pljeskom.
Više o samoj predstavi pročitajte u članku koji je napisao naš vjeroučitelj Hrvoje Zadravec. 

Glumačka družina krizmanika u Župi Pohoda BDM

Na dobrodušan poziv vlč. Branka Koretića, župnika župe Pohoda BDM  u Sisku, vesela glumačka družina učenika OŠ Ive Kozarčanina u Hrvatskoj Dubici, sastavljena od krizmanika župe Presvetog Trojstva, odlučila se uputiti na navedeno mjesto i prihvatiti upućeno im gostoprimstvo. Premda nebo bijaše gnjevno tog dana, te se nad obzorom nadviše oblaci upozoravajući svakog drznika koji bi im se usudio prepriječiti put, krizmanici ipak krenuše, oboružani jedino radošću svojih misli, čistoćom svoga srca, protuproklizavajućim sustavom svoga vatrogasnog vozila, neustrašivošću svog vozača i pratnjom svoga vjeroučitelja.

Zadatak im bijaše uprizoriti predstavu Luka&Borna, skromna naziva i glumačka talenta, no nipošto jednako skromne poruke. Naime, priča nas upoznaje sa glavnim likovima Borne, dječaka iz ugledne i dobrostojeće gradske obitelji naviknutog na lagodan život obilja, te Luke, dečka iz ruralne, radničke obitelji koji je itekako naučio cijeniti vrijednost vlastita rada. Navedeni likovi doživljavaju naočigled koban susret kroz sakrament potvrde koji im predstoji, a čije im se osobno poimanje vrlo razlikuje. Naime, dok se Borna veseli opipljivim darovima koje će primiti, Luka iščekuje razne pripadnike vlastite obitelji koji će mu pričiniti radost samom nazočnošću tog znakovitoga dana. Jedan oboružan srećom u srcu i toplinom obiteljskog zajedništva, a drugi gorčinom i hladnoćom samoće, svaki na vlastiti način izvlači neposrednu pouku. Kraj donosi rasplet koji svakom gledatelju jamči toplinu i neodoljivu potrebu uzdaha punog suosjećanja, koji ovom prilikom, radi očuvanja originalnosti navedenog dojma, nećemo iznositi. Premda svojom trajnosti relativno kratka, tek petnaestak minuta, gledatelji uputiše ovacije, glumci se zadovoljno osmjehnuše, a negdje postrance župnik domaćin odahnu jer gosti ne izazvaše fijasko. Nakon izvedbe gosti bijahu provedeni okolicom župe i potom pogošćeni. Na kraju se pozdraviše s domaćinom i uputiše natrag u svoje pitoreskno seoce relativno siromašno stanovništvom, no nipošto i nadahnućem i talentom. Ironično, i sivi oblaci se putem povukoše, ne bi li ustupili svoje mjesto stidljivomu suncu.

Hrvoje Zadravec